Ako je tvoj odgovor „Ne“ na pitanje iz naslova, nije to ništa čudno. Neke osobe ne prepoznaju glad, bar ne suptilne (nježne ili ugodne) znakove gladi. Svašta nešto može utjecati na znakove gladi, između ostaloga neredoviti obroci, restrikcija hrane, razne dijete, detox i slično. Iako možda trenutno ne prepoznaješ glad, trebaš znati da sve što je pokvareno može se i popraviti, a u tome ti za početak mogu pomoći redoviti obroci.
Također ono što ti mogu donijeti razni pokušaji kontrole prehrane i tjelesne mase jest da vrlo često osjećaš primarnu glad. Primarna glad je ona instinktivna glad u kojoj je izuzetno teško zaustaviti se s jedenjem. To se događa kao reakcija tijela na nesigurnost hrane. Tijelo ne zna da si ti svjesno uskraćuješ hranu i na ovaj način te štiti i osigurava ti dovoljne količine hrane. Tu ti pada u vodu svaka priča o snazi volje i samokontroli.
Biologija funkcioniranja ljudskog tijela i niz reakcija koje se događaju u tijelu koje je gladno su nadmoćnije od najjače snage volje i samokontrole.
Pričala sam ti već kako je hranjenje važan dio brige o sebi. Redoviti obroci su također važan način kako će tvoje tijelo vratiti povjerenje u tebe. Često ovo spominjem „ti i tvoje tijelo“ iako zapravo govorimo o jednome. Dijetna kultura je ta koja voli razdvajati, a cilj je i kroz intuitivno hranjenje, ali i kroz razne druge načine, osvijestiti kako da funkcioniraš u harmoniji odnosno skladu sa sobom.
Možda misliš da je i bolje što ne prepoznaješ glad, ali fizički i psihički se možeš zbog toga iz dana u dan osjećati lošije. Ne prepoznavanje znakova gladi i ne jedenje (većinom) u skladu s njima može dovesti do raznih zdravstvenih poteškoća od glavobolja i promjena raspoloženja do problema s probavnim sustavom i seksualnim životom. Ne odgovaranje na znakove gladi može te sputavati u svakodnevnom funkcioniranju, ali jednako tako može utjecati i na tvoj društveni život.
Glad je biološka potreba koja je skroz demonizirana u našoj kulturi. Prema gladi se često ponašamo kao da je simptom koji pokušavamo spriječiti ili izliječiti.
Najbolji način kako da se „prevariš“ glad je da jedeš.
Jedna jednostavna podjela razina gladi i sitosti jest na ugodnu glad i sitost i neugodnu glad i sitost. Kada dugi niz godina ne slušaš svoje tijelo koje ti govori da je gladno najčešće prepoznaješ samo neugodnu glad.
Neugodna glad bi bila primarna, a kao što sam već rekla iz neugodne gladi najčešće dolaziš do neugodne sitosti. Fora je u tome da se ovo vrlo često etiketira kao emocionalno jedenje, a zapravo nije.
S druge strane kada osjećaš ugodnu glad vrlo vjerojatno ćeš jesti do trenutka ugodne sitosti (osim primjerice ako ti je nešto jako fino ili je nešto što ne jedeš često). Uglavnom kada osjećaš ugodnu glad vrlo lako prepoznaš i ugodnu sitost. Kada osjećaš neugodnu glad događa se da i nakon što moždaotprilike pojedeš količinu koja bi te trebala zasititi i dalje mozak i želudac ne stvaraju osjećaj sitosti.
Naša tijela moraju osvijestiti da je hrana tu i da će biti tu. Za to treba vremena. Ovo povjerenje ne dolazi preko noći. Razmisli koliko vremena si do sada proveo_la pokušavajući ne slušati sebe i znakove svoga tijela. Pruži si dovoljno vremena. Ok?
Često kada se priča o Intuitivnom hranjenju spominje se kako je to zapravo samo praćenje signala gladi i sitosti. Nije. Znamo da nam je hrana važan izvor energije i nutrijenata, ali jednako tako znamo da nam hrana pruža i onu emocionalnu komponentu.
Gledati na hranjenje kao isključivo praćenje signala gladi i sitosti umanjuje pravu vrijednost hrane.
Htjela sam ti sada napisati jednu usporedbu slušanja glazbe i jedenja hrane, ali odlučila sam biti direktnija.
Znaš li tijekom čega uključujemo (ili bi trebali uključiti) sva naša osjetila? Tijekom hranjenja i seksa. Zašto sad ovo pišem? Zato što to govori koliko je jedno i drugo važno i kompleksno. Zašto je tijelo „odlučilo“ da to bude tako?
Naravno da ne znam točan odgovor, ali u suštinu to su zapravo sustav za preživljavanje jedinke i sustav za preživljavanje vrste. Da nije kompleksno, možda bi brzo odustali. 😊 Zamisli da ti hrana nije fina nego da jedeš isključivo zato što moraš. Emocije su također tu s razlogom kao dodatna pomoć pri osiguranja preživljavanja jedinke i vrste.
Gledati na hranjenje isključivo kao na zadovoljavanje potrebe za preživljavanjem jedinke (odgovaranje na signale gladi i sitosti) je isto kao i gledati na seks isključivo kao na zadovoljavanje potrebe proširenja vrste. Znamo da je i jedno i drugo puno više od samo toga.
Tu sad neću ulaziti u priču koliko hrana nekom znači. Znaš sigurno neke osobe koje cijeli život jedu zato što moraju i hrana im ne znači puno i obrnuto. Sve je to OK dok god je osoba zadovoljna, dok god se osjeća dobro i dok god društveni život funkcionira uobičajeno.
Znači, kada jedeš opušteno u većini situacija ćeš odgovarati na znakove gladi i sitosti, ali ponekad ćeš svjesno jesti nešto samo zato što te zanima okus, jer ti je potrebna dodatna energija, jer si u dobrom društvu ili zato što ti je potrebna utjeha, a hrana će biti u tom trenutku najbolji način utjehe.
U prijevodu kada bi gledali koje sve „vrste“ gladi postoje, tada su to tjelesna glad, glad za okusom, emocionalna glad, društvena glad i glad za energijom. Više primjera možeš pronaći ovdje.
Odgovarajući na vrijeme na znakove gladi, ali i odgovarajući na sve druge vrste gladi kada to želimo je put prema opuštenijem hranjenju.
Osobe koje jedu intuitivno osjećaju veći užitak jedenja i biraju raznovrsnije namirnice jer imaju potpunu slobodu izbora hrane.
Odgovoriti na vrijeme na znak gladi je privilegija, pokušaj si to ne uskraćivati.
Samo opušteno,
Vedrana
P.S. Ako ti se sviđa ovo što upravo čitaš, podijeli tekst s dragom osobom, proširi ovu našu opuštenu zajednicu.
Želiš znati više?
