Iako se možda čini logično da glad i sitost budu jedan princip u Intuitivnom hranjenju, s razlogom su razdvojeni.
Sitost, kao i glad, kada gledaš kroz naočale dijetne kulture, podsjeća na simptom, a ne na uobičajeni signal tijela da je pojedena dovoljna količina hrane.
Želim istaknuti na samom početku teksta, ukoliko imaš ili misliš da imaš poremećaj hranjenja sitost nije nešto na što bi trebalo obraćati pažnju jer se može dogoditi da je jednako kao i glad taj signal tijela malo pokvaren. Zbog navedenog možeš osjećati ranu sitost.
Sitost nije loš signal tijela.
Kako bi zaista mogli razgovarati o sitosti, potrebno je prije svega da imaš redovite obroke, znaš prepoznavati znakove gladi i daješ si bezuvjetnu dozvolu za jesti svu hranu dok je u isto vrijeme tvoj prehrambeni kritičar jako tih. Kada je sve kako je navedeno, vrlo vjerojatno tada već možeš prepoznati ugodnu sitost.
Pitaš se zašto je to sve potrebno? Zato da te što manje toga ometa u prepoznavanju sitosti. Primjerice ako si dozvoljavaš jesti hranu samo u određenom vremenskom periodu u danu to bi značilo da ćeš tada vrlo vjerojatno jesti izvan ugodne sitosti jer znaš da imaš samo određeni period u danu kada smiješ jesti.
Primjećuješ koji sam izraz koristila? Jesti izvan ugodne sitosti. Zašto nisam koristila riječ prejesti se ili prejedanje? Zato što se riječ prejedanje vrlo često koristi za opisivanje jedenja količine hrane koje zapravo nije prejedanje.
Ukoliko koristiš riječ „prejedam se“ ili „prejeo_la sam se“, želim te potaknuti da razmisliš je li to doista tako? Kako se osjeća tvoje tijelo, a što ti govore misli? Misliš li da si se prejeo_la zato što ti ta količina hrane izgleda kao previše ili zato što zaista fizički osjećaš da ti je bilo previše?
Kada samo misliš da jedeš previše, razmisli, previše u usporedbi s kim? Količina hrane koja je potrebna svakome od nas je individualna i ovisi o brojnim faktorima.
Puni stomak nije simptom nego znak da je tijelo dobilo dovoljno hrane.
Osjećaj ugodne sitosti nije jedna točka ili broj kao što je ne određuje niti točno određena količina hrane. Poznato? Isti obrok sastavom i količinski ponekad će ti pružiti ugodnu sitost, ponekad ćeš i dalje osjećati glad, a ponekad ćeš imati osjećaj da si pojeo_la van ugodne sitosti.Zato se ne treba oslanjati na „vanjske znakove sitosti“ već pratiti svoje unutarnje znakove.
Dobro je znati da na sitost može utjecati raspoloženje, razina energije kao i potreba za energijom, količina sna, kad ti je bio zadnji obrok i kada će ti biti idući, koliko ti je dostupna hrana, dopuštaš li si jesti svu hranu. Također sitost može ovisiti i o menstrualnom ciklusu, trudnoći, ukoliko imaš određenu kroničnu bolest ili si pod terapijom koja može utjecati na sitost.
Na prepoznavanje ugodne sitosti utječu i razni vanjski faktori. Primjerice ako jedeš dok hodaš, voziš, gledaš televiziju, radiš, skrolaš mobitelom ili čitaš deklaraciju proizvoda.
Sitost se ne prepoznaje samo kroz osjećaj punoće u želucu nego i kroz brojne znakove tijela kao što su primjerice osjećaj zadovoljstva, „napunjenih baterija“, ponekad i lagani umor (zbog probave hrane), poboljšana koncentracija i smanjena zainteresiranost za hranu.
Ako se sjećaš teksta o gladi opet ću ponoviti, Intuitivno hranjenje nije isključivo praćenje signala gladi i sitosti i pogađanje idealne razine istih. To je nešto što je teško dostižno. Na sitost treba gledati fleksibilno i razmisliti što je moglo sve utjecati na to da se osjećaš više ili manje ugodno sito.
Također primjećuješ da ne koristim riječ „lagana sitost“ nego „ugodna sitost“. Lagana sitost znači da ćeš uskoro osjećati i laganu glad. Zbog toga ćeš imati potrebu jako često jesti, što znači da ćeš jako puno vremena u danu provoditi misleći na hranu ili jedući hranu, a sigurna sam da imaš i zanimljivijih obaveza.
Zadatak sitosti je da ti makne na nekoliko sati misli s hrane.
Za jedenje van osjećaja ugodne sitosti zaslužne su i neke navike vezane uz jedenje koje vrlo često „vučemo“ za sobom još od najranije dobi. Jednostavan primjer toga jest da sve što je na tanjuru se mora i pojesti bez obzira kako se osjećaš (i je li ti uopće fino). Samo te želim podsjetiti da si odrasla osoba i da smiješ samostalno odlučiti što i koliko želiš jesti.
Osim praznog tanjura, često se dogodi da se pojede sve što je u pakiranju hrane ili ako je hrana naručena iz restorana. Sjeti se, hrana se uvijek može sačuvati i za idući obrok.
Kada je jelo koje jedeš nešto što ti je izuzetno fino, nije lak zadatak reći „OK, sad mi je dosta.“. Kada znaš da nešto nećeš imati priliku jesti duže vremena, lako je moguće da ćeš jesti izvan ugodne sitost.
Tu ti želim obratiti pozornost da jednostavno ne možemo za svu hranu proći navikavanje o kojem sam ti već pričala. Postoji određena hrana koju pripremaju određene osobe za određene prilike i ako je to tvoja omiljena hrana, sasvim je OK da joj se veseliš i da ti je teže primijetiti kad ti je stomak pun jer ti je koncentracija na divnim okusima.
Nije jednostavno reći: „OK, sad mi je dosta.“
Također postoji ona hrana koju ćeš zaista možda samo jednom u životu jesti ako si negdje na putovanju i znaš da to jela može jesti samo u toj zemlji. Kada je takva prilika, ali i kad su i neke druge svakodnevne prilike, ako je moguće stvori su ugodnu atmosferu, kreni jesti kada osjećaš ugodnu glad jer ćeš tada moći i usporiti dok jedeš te promatrati okuse, mirise i sve druge senzorske karakteristike. Takvo iskustvo jedenje će ti pružiti da lakše prepoznaš ugodnu sitost i pružiti će ti veći užitak jedenja.
Nije li divno kada nakon obroka osjećaš sitost i zadovoljstvo?
Samo opušteno,
Vedrana
P.S. Ako ti se sviđa ovo što upravo čitaš, podijeli tekst s dragom osobom, proširi ovu našu opuštenu zajednicu.
Želiš znati više?
